Tea Benčić Rimay, pjesnikinja, kritičarka i jedna od vodećih hrvatskih esejistica i književnih teoretičarki umrla je u srijedu u 54. godini u Sisku nakon duge i teške bolesti.
Rođena je u Sisku 6. prosinca 1956. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1980. studijske grupe jugoslavenski jezici i književnost (kroatistika) i komparativnu književnost. Magistrirala 1987. radom Semantika i izvori filozofijske dimenzije u poeziji Slavka Mihalića, a doktorirala je 1998. disertacijom Pjesma u prozi.
Od 1979. do travnja 1999. predavala je hrvatski jezik u Gimnaziji- Sisak, od travnja 1999. bila  je viši predavač kolegija Hrvatski jezik na Visokoj učiteljskoj školi u Petrinji.
Tea Benčić Rimay bila je članica Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog PEN centra.
Eseji i znanstveni radovi koje je redovito objavljivala u hrvatskim publikacijama bili su orijentirani na jezičnu i teorijsku analizu, te genološko usustavljivanje suvremene hrvatske poezije, proze i diskurzivnih oblika. Također je bila članica uredništva časopisa Europski glasnik i REALATIONS.
Sudjelovala je na međunarodnom znanstvenom skupu Vizualnost u suradnji s Institutom za književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu kao kritičar na susretima kritičara u Đakovu, surađivala u izradi programa za kolegij Hrvatski jezik za srednje škole te za hrvatske škole u inozemstvu sa Zavodom za školstvo, održavala seminare za predavače u srednjim školama (Sisak, Zagreb, Varaždin itd.), bila je članica žirija za dodjelu prestižne pjesničke Nagrade Tin Ujević, sudjelovala kao kritičar na Svjetskom festivalu poezije u Rotterdamu te predstavljala hrvatski časopis Most u Londonu (svibanj, 2003).
Tea Benčić Rimay veći dio svoga stvaralaštva posvetila je pjesmi u prozi i praćenju suvremenog hrvatskog pjesništva.
Poseban doprinos za proučavanje suvremene hrvatske poezije u europskom kontekstu dala je u tridesetak rasprava o pitanjima na sjecištu poetičkog, filozofijskog i estetičkog interesa književne teorije i genologije. Pripremila je i predgovorom obuhvatila zbirke izabranih pjesama Dobriše Cesarića, Slavka Mihalića, Nikole Milićevića , Božice Jelušić, Dražena Katunarića, Tina Ujevića.
Neka od djela koja je objavila su: Zidovi i zvijezde: semantička suglasja Slavka Mihalića, Čuvari književnog nasljeđa – hrvatski esejisti o književnosti 20. stoljeća, Pjesme u prozoru, Reci mi kakav ti je svijet, reći ću ti kakav si pjesnik (eseji o suvremenoj hrvatskoj poeziji, Zagreb 2002.), Petnaest hodočasnica (antologija 15 hrvatskih pjesnikinja dvadesetog stoljeća, Zagreb 2004.), Jasenovac (2006., ur. Tea Benčić Rimay, izd. Javna ustanova Spomen-područje, Jasenovac), te Smjernice suvremene hrvatske poezije; eseji, Antologija pjesama u prozi od Ujevića do naših dana, Pola stoljeća poezije Slavka Mihalića, itd.
Tea Benčić Rimay aktivna je bila i u Institutu Vlado Gotovac, u sređivanju Gotovčeve poetske ostavštine i oko uređivanja časopisa Autsajderski fragmenti.

Nemiran dan iz bjeline podiže te, ta ljubav prejaka je za javu pa ti upija sve pore sna. Samo ja znam da je ona poput smrti, ta ljubav, što je više pokušavaš udaljiti, bliža je.
(Tea Benčić Rimay, iz knjige «Sipine osti»)