Ne propustite pogledati novu predstavu Amaterskog kazališta Doma kulture Kristalna kocka vedrine Sumnjivo lice, svevremensku komediju Branislava Nušića za koju režiju potpisuje Silvije Vadla, a kojom se obilježava Svjetski dan kazališta. Sumnjivo lice progovara o jednoj ljubavnoj priči i paranoji vlasti ismijavajući državni aparat i sve korumpirane i bahate državne činovnike. Predstava se igra 27. ožujka u Kazalištu 21 s početkom u 19.30 sati. Ulaz je besplatan.
Hrvatska poruka za Svjetski dan kazališta….
Pisanje hrvatske poruke organiziralo je Hrvatsko društvo dramskih umjetnika (HDDU), ove godine dodijelivši tu čast Zvonimiru Zoričiću, glumcu, nacionalnom prvaku Drame HNK u Zagrebu.
‘Velika mi je čast što mi je dana prilika, povodom Svjetskog dana kazališta, obratiti se ovim pismom svekolikoj hrvatskoj kazališnoj javnosti.
Danas, nakon 40 i nešto godina glumačkog trajanja, podvlačeći crtu pri punoj svijesti izjavljujem: Ja sam glumac. Biti glumac znači biti članom velike obitelji koja se zove KAZALIŠTE. Glumac je srž kazališta. Prije 40 godina, kada sam na pozornici HNK u Zagrebu, igrao ulogu Hamleta, u svojoj mladenačkoj naivnosti bez rezerve sam povjerovao Hamletovim uputama glumcima: “ Svrha glume je bila i jest, da bude ogledalo prirode, da pokaže vrlini njeno pravo obilježje, a ruglu njegov pravi lik i obris”. Ta moja vjera u smisao kazališta, osmislila je moje glumačko postojanje. I zato: hvala kazalištu!
A svima vama, dragi mladi kazalištarci, poručujem: budite naivni i pišite, igrajte, režirajte svoje “Mišolovke” i vjerujte da će u vašem ogledalu, publika, bez koje to ogledalo ne postoji, prepoznati koji su to ljudi, kako bi rekao Držićev Negromant , “nahvao” a koji “nazbilj”. Jer “ljudi nazbilj, ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni, njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli. I dan današnji ljudi su nazbilj pravi ljudi i gospoda, a ljudi su nahvao feca od ljudskoga naroda. “
I na kraju želim spomenuti neke kazališne umjetnike kojih više nema, a koji su svojim umjetničkim djelovanjem ostavili duboki trag, ne samo na mene kao glumca, nego i na svekoliko hrvatsko kazalište. Hvala profesorima: Tomislavu Durbešiću, Zlatku Crnkoviću i Izetu Hajdarhodžiću; redateljima Petru Šarčeviću, Kosti Spajiću i Marinu Cariću. Hvala kolegama glumcima Vanji Drachu, Zdravki Krstulović, Eni Begović, Božidaru Oreškoviću i svim drugim umjetnicima koji su nas zadužili posvećenošću kazalištu.
A Vama živima Čestitam Svjetski dan Kazališta!