Svake godine Gradska galerija Striegl raspisuje poziv umjetnicima za izlaganje, te na temelju pristiglih prijava galerijski savjet izabire tri izložbe koje će biti predstavljene u Sisku. Izabrane izložbe imaju za cilj predstaviti, afirmirati i valorizirati suvremeno umjetničko stvaralaštvo.

Nakon izložbe mlade zagrebačke slikarice Vanje Trobić, slijedi druga u nizu odabranih izložbi – izložba splitskog grafičara i profesora na Umjetničkoj akademiji u Splitu, Slobodana Tomića pod nazivom “Ritam zločina”.

Sve tri izabrane izložbe sufinancirane su od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske kroz program javnih potreba u kulturi.

Slobodan Tomić je rođen u Splitu 1960. Diplomirao na ALU u Sarajevu 1984. god., odjel grafika, u klasi Dževada Hoze. 1985. god. pohađa poslijediplomski studij grafike u Beogradu, u klasi B. Krsmanovića. Docent je na Umjetničkoj akademiji u Splitu gdje predaje kolegije Grafika i 3d oblikovanje. Izlaže na mnogobrojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i svijetu. Također sudjeluje na festivalima eksperimentalnog i animiranog filma. Eksperimentira na području grafike, animacije i novih medija.

Izložba Slobodana Tomića “Ritam zločina” koncepcijski je zamišljena kao instalacija koja obuhvaća seriju grafičkih otisaka i 3D animaciju. Povjesničarka umjetnosti, Jasna Gluić, o izložbi je konstatirala sljedeće:

»Sučeljavanjem, s jedne strane grafičkih listova, a s druge računalne animacije, plošnosti i teksturalnosti jednog te trodimenzionalne uvjerljivosti i varijabilnosti drugog medija, umjetnik kreira gotovo ritualno ozračje uvodeći promatrača na samo mjesto zločina (?). Služeći se galerijskim polumrakom djelo se artikulira i kroz međuprostore različitih medija, gotovo po zakonima multimedijske instalacije, vodeći nas iz registra vizualnog prizora u registar osjeta, mirisa… Grafički otisci potcrtane manualnosti u izradi i pokretni prizori kao produkt računalnog programa za zajednički motiv imaju anonimnu polu/figuru koja za sobom povlači razmišljanje o medijskim/percepcijskim različitostima, ali sižejno i o ulozi promatrača kao lika mogućeg krivca na kojem leži odgovornost. Gravure su integralni dio istog radnog procesa, ali također i ključ u potrazi, uvod u diskurs s djelom. (…)

Dobro poznata analitičnost Slobodana Tomića, iskazana u razradi rada i prosuđivanju medija, svoj sadržajni okvir pronalazi u gradnji trilerskog suspensa. I radni naslov implicira pitanje „nad čim je počinjen zločin“?  (…)

Ekspresivnost svakog novog medija znači i gubitak. Zločin je time počinjen. Mada je li baš uvijek krivac umjetničko sredstvo ili je za isti (zločin) ponekad odgovoran promatrač, društvo odnosno stvarnost? Animacija koja pomiče likove, poput prebiranja po forenzičkoj bazi podataka, za rezultat ima novu inačicu zbilje. Smrt je pospremljena u svijet bešćutne statistike. Možda sutra posluži kao predložak za računalnu igru (!).«