Sisak je prvi u Hrvatskoj, 2017. godine, u potpunosti proveo projekt nabave provjerenih poljoprivrednih proizvoda lokalnih OPG-a koji se koriste u vrtićkim i školskim kuhinjama. U sklopu projekta „S njive na stol“ voće i povrće poljoprivrednih proizvođača s područja Siska tako završava na blagovaonskim stolovima u sisačkim vrtićima i školama i po međunarodnom Healthy Meal Standardu poslužuju se sisačkoj djeci, prilagođeno njihovim osobnim i posebnim prehrambenim potrebama.
Gradska tržnica Sisak jednom tjedno, a ukoliko je potrebno i češće, opskrbljuje vrtiće i osnovne škole u Sisku voćem, povrćem, tjesteninom i medom koji su proizvedeni na sisačkim certificiranim OPG-ovima koji svoje proizvode prodaju i na gradskoj tržnici. Svi oni nose oznaku „Proizvodi hrvatskog seljaka“, koja se u cijeloj Hrvatskoj dodjeljuje proizvođačima koji su prošli višestruke kontrole nude li na tržnici upravo svoje proizvode.
Kako bi u sve škole i vrtiće stigle točno one svježe namirnice koje im trebaju, Gradska tržnica Sisak koristi dobro razvijenu aplikaciju kroz koju kuharice iz škola i vrtića jednim klikom miša naručuju što im treba. Narudžbu odmah vide na tržnici i u suradnji s proizvođačima odmah pripremaju dostavu.
Sisak je prvi u Hrvatskoj jelovnike u školama prilagodio međunarodnom Healthy Meal Standardu čija uloga nije samo briga o prehrani i zdravlju djece, već i briga o okolišu. Uvedeni su načini pripreme namirnica koji smanjuju otpad i utrošak energije i time su školske i vrtićke kuhinje postale „zelenije“. Tjedni jelovnici sisačkih škola i vrtića dostupni su putem interneta svim roditeljima i mogu u bilo kojem trenutku provjeriti što njihova djeca toga dana imaju na meniju. Kako bi sve što bolje funkcioniralo, kuharice i kuhari prolaze brojne edukacije, upoznaju se s novostima načinima i novim tehnologijama u pripremi hrane.
„S njive na stol“ i Healthy Meal Standard u posljednjih su 7 godina bili poticaj zdravijoj prehrani, ekološki projekt, ali i gospodarski poticaj lokalnom gospodarstvu. Grad Sisak je, vodivši se logikom da „ne daje ribu nego štap za pecanje“, umjesto poticaja, lokalnim povrtlarima i voćarima osigurao tržište i tako im stvorio sigurnije okruženje za rast i razvoj.