Jučer je u 82. godini umro Stjepan Štef Lamza, jedan od najvećih igrača u povijesti Dinama, rođen u Sisku 23. siječnja 1940. godine. Loptu je, kako je znao govoriti, prvi put dodirnuo sa šest godina na sisačkom školskom dvorištu. Unatoč tome što je Lamza u nogometnoj povijesti zapamćen kao nogometni fantazist, igrač finese i poteza, kao dječak je, posve atipično nogometnim maštanjima mališana, želio biti – obrambeni igrač.

Nogomet je započeo igrati u juniorima sisačkog Metalca, gdje mu je trener bio Pero Pavičić, kasniji trener Segeste. U Segestu prelazi 1956.god. i već godinu dana kasnije, ondašnji trener Segeste Jura Sopić, uvrstio ga je u seniorsku momčad. Kad je imao 18 godina, 1958. godine, pošao je u dobrostojeći mariborski Branik. Mariborčani su igrali u drugoj ligi. No Lamza je ubrzo, 1959., završio u Dinamu gdje će ostati do 1967. godine i ozljede.

S Dinamom je osvojio dva jugoslavenska kupa 1963. i 1965., te Kup velesajamskih gradova 1967. Upravo je Lamza prva asocijacija na Dinamov pokal iz 1967., svojevrsni „amblem“ cijele generacije.

U plavom dresu odigrao je 281 utakmicu te pritom postigao 72 pogotka. Nastupao i za FC Chatoroux (1969), Rijeku (1970) i Croatiju iz Melbournea (1971). Sedam utakmica odigrao je i za reprezentaciju Jugoslavije i dvije u olimpijskoj reprezentaciji.

Karijeru u silnom igračkom usponu prekinula je ozljeda zbog nesretna pada s balkona hotela nakon proslave pobjede i njegove najbolje igre u polufinalu Kupa velesajamskih gradova protiv Eintrachta iz Frankfurta (4 : 0) u Zagrebu. Lamza je bio svestrani vezni igrač koji je fantastičnim potezima osvajao simpatije publike.

Gradonačelnica Kristina Ikić Baniček izrazila je duboku sućut obitelji, rodbini i prijateljima preminulog Stjepana Štefa Lamze, istinske legende hrvatskog nogometa čije će ime biti zlatnim slovima upisano u povijest hrvatskog nogometa.