Predsjednik Gradskog vijeća i nekadašnjeg Povjerenstva za nadzor gradskog projekta „Nova sportska dvorana u Sisku“ Veljko Novak uputio je pismo Hrvatskom novinarskom društvu u kojem je zatražio zaštitu.

„U Večernjem listu u srijedu, 12. prosinca pročitao sam štiklec naslovljen “Velika uloga Drage Vidakovića u projektu”, a koji je objavljen u sklopu teksta o gradnji sportske dvorane u Sisku. O Siščaninu Dragi Vidakoviću piše da je čovjek od ne baš poštenih ideja, utjecajan bankar, poznati glazbenik i još poznatiji svjedok na jednom od suđenja bivšem premijeru Sanaderu. No, to nije sve: Drago Vidaković, tako piše u okviriću, trenutačno je pod istragom u nizu procesa. Uz štiklec objavljena je i fotografija Vidakovića na kojoj sklopljenih ruku i zabrinutog izraza lica sjedi na jednom od suđenja.

Jako sam se začudio kada sam pročitao da je Veljko Novak predvodio Povjerenstvo Grada Siska koje je pregovaralo s dotičnim Dragom Vidakovićem o gradnji sisačke sportske dvorane. Iako ne mogu reći da ranije nisam čuo za Vidakovića, mom čuđenju nije bilo kraja.  Dragu Vidakovića ne poznajem, nikada se nismo sreli, a kamoli sjedili za istim stolom i pregovarali.

S obzirom da je svojevremeno Ogranak HND-a u Sisačko-moslavačkoj županiji tražio zaštitu novinarke zbog mojih izjava, a  sve u kontekstu napisa  o već spomenutoj dvorani, molio bih da i mene uzmete u zaštitu bez obzira što nisam vaš član. Time biste, prije svega jasno dali do znanja da vam je stalo do jednog od osnovnih novinarskih pravila koje kaže da se treba čuti i druga strana. Dakle, Veljko Novak nije pregovarao s Dragom Vidakovićem, a to što se spominje u negativnom kontekstu lika i djela Drage Vidakovića i na taj način insinuira  da smo od istog materijala, može biti i predmet neke druge tužbe i sudskog procesa.

Ako me i ne uzmete u zaštitu, neću biti posebno iznenađen. Spomenuto novinarsko pravilo  već je dugo u Sisku poprilično zaboravljeno. Iako ono predstavlja i način za očuvanje i zaštitu digniteta novinara, neki za njega nikada nisu ni čuli. Na žalost, neki novinari se radije opredjeljuju za “slobodno” razmišljanje i zaključivanje, nerijetko kroz vlastite komentare optužuju i presuđuju. 

Na kraju i unatoč svemu što sam prethodno naveo, ne prestaje me čuditi kako novinar Danijel Prerad zna o meni i mojim kontaktima nešto što ni sam ne znam i čega nisam svjestan. To je pravi misterij. I pravi talent. A da proba s proricanjima budućnosti? Šteta je da tako talentiran trati vrijeme u novinarstvu.“, stoji u pismu Veljka Novaka.