Oris, časopisu za arhitekturu i kulturu, objavio je u svom 54. broju članke o arhitektonskim rješenjima sisačkih zgrada Državnog arhiva i Centra za socijalnu skrb koji su već pobrali brojne pohvale struke, a nominirani su i za međunarodnu europsku nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe 2009. Tako u članku Vere Grimmer pod nazivom Sačuvano vrijeme, između ostalog stoji: «Ishodište, polazna točka uzbudljivog procesa projektiranja može biti opsesivna forma, program, funkcionalna analiza, a vrlo često i samo mjesto. Može se pritom raditi o kontekstualnosti u najširem smislu: o građenom okolišu, topografiji, memoriji mjesta. Lokacija Državnog arhiva u Sisku baš nikako ne izgleda kao da bi mogla djelovati poticajno. Arhitekti Nenad Kondža i Irena Vitasović ipak su u tom skromnom, pa djelomice i devastiranom okolišu, našli motive kontekstualnosti svog projekta. Nepogodu pretvoriti u prednost osobina je angažiranih, relevantnih arhitekata.» Maroje Mrduljaš je u članku Razlika kroz sličnost pohvalio novu vizuru Siska: « Nekad propulzivni industrijski grad Sisak, smješten uz tri rijeke – Kupu, Savu i Odru – danas uglavnom odiše spleenom neuređenog, perifernog grada čija je industrijska ekonomska baza urušena tijekom tranzicije. Ipak, arhitektonska kultura u Sisku nije zamrla, pa je tako tijekom posljednjih desetak godina provedeno više javnih arhitektonskih natječaja od kojih je do sada dovršen samo Centar za socijalnu skrb. Zgradu su projektirali Miljenko Bernfest i Lovorka Prpić kojima je ovo prva veća realizacija nakon što su svoj projektantski prosede dokazali u nekoliko konceptualno i formalno zanimljivih interijera u Zagrebu.»