Za Crkvu i Prvosvećenika, najveće priznanje vjerniku laiku katoličke Crkve primio je Lojzo Buturac, zauzeti vjernik laik iz katedralne župe Uzvišenja Svetog Križa iz Siska iz ruku sisačkog biskupa mons. Vlade Košića pri kraju zahvalnog misnog slavlja povodom druge obljetnice ponovnog oživljavanja Sisačke biskupije u nedjelju, 4. prosinca 2011. godine.
Lojzo Buturac je rođen 4. veljače 1924. godine u Djedinoj Rijeci, župe Uzašašća Spasiteljeva u Ruševu, danas Požeške biskupije. Rođen je kao osmo dijete u roditelja Antuna i Franciske rođene Svoboda, koji su imali devetero djece. Već u šestoj je godini ostao bez oca. Najstariji mu je brat Josip bio svećenik i poznati crkveni povjesničar. Već kao osnovnoškolac, Lojzo je bio redoviti ministrant i župniku desna ruka, na primjer kod blagoslova kuća, dijeljenju vjerskog tiska i u drugim zgodama. Kad su u župi 1935. osnovane križarske organizacije, Lojzo je kao 11-godišnjak uključen u male križare.
Nakon završenog studija u Zagrebu, 1955. godine, kao diplomirani građevinski inženjer, dolazi u Sisak, gdje ostaje doživotno. Bilo je to vrijeme vladavine bezbožnog komunizma, kad su mnogi vjernici stradavali, a Lojzo Buturac je hrabro nastavio živjeti svoj uhodani vjerski život. Ne samo da je javno i redovito išao na nedjeljne i blagdanske mise, nego i na druge pobožnosti kao one svibanjske i listopadske. Vjenčao se javno u crkvi, djeca su mu krštena i redovito išla u crkvu i na vjeronauk, pa su i oni stvorili svoje prave kršćanske obitelji bogate djecom. Iako udovac Lojzo Buturac je danas ponosan sa svojih četvero djece, četrnaestero unučadi i do sada dvoje praunučadi.
Na prijedlog triju dekanata Gorskog arhiđakonata, nadbiskup Franjo Kuharić je 1988. Imenovao Lojzu Buturca članom Pastoralnog vijeća Zagrebačke nadbiskupije. U nedostatku školovanih vjeroučitelja, 1992. godine, Buturac je po mandatu nadbiskupa Kuharića, u školskoj godini 1992/93., predavao vjeronauk u jednoj sisačkoj školi. Kad su se u 2000. godini osnivala župna pastoralna vijeća, Buturac je među prvima izabran u ŽPV svoje župe, ali uskoro i u Župno ekonomsko vijeće. Kroz punih 12 godina (1992.-2004.), kod župnika Alojzija Petranovića, Buturac je u župnom uredu radio sve uredske poslove, kojom prilikom je i dopunio župnu spomenicu od 1964. do 2004. godine.Za Buturca se govorilo da ga je Bog obdario trima talentima i da on s tim talentima uspješno radi u korist crkvenih zajednica, a sve na slavu Božju. A talenti su: građevinar, crkveni glazbenik i crkveni pisac.
Kao diplomirani građevinski inženjer, Buturac se stavio svim župama, pa i samostanima, na raspolaganje, da im u svoje slobodno vrijeme bude kao građevinar na usluzi. Najviše je bio angažiran u Galdovu, gdje je kroz desetak godina za sve izgrađeno izradio izvedbene projekte i gotovo svakodnevno bio s radnicima na gradilištu. Zatim na sisačkom Zelenom brijegu, za centar Svetog Kvirina za kojeg je izradio izvedbene projekte.
Kao crkveni glazbenik najviše je djelovao u župi Pohoda BDM u Sisku, kroz 35 godina (l961.-1996.), gdje je bio stalni orguljaš. I danas Buturac kao 88-godišnjak još svira kod mise svake subote u Domu umirovljenika te svake nedjelje u filijalnoj kapeli Svetoga Ivana u Topolovcu.
Narodna knjižnica u Sisku je 2009. godine izdala je knjigu „Bibliografija radova Lojze Buturca“ u kojoj je prikazano 14 knjiga i 523 Buturčevih članaka koji su većinom objavljeni u: Glas Koncila 81, HK Revija Marulić 64, Danica, kalendar 45, Križ ljubavi 38, IKA 25, Tkalčić 10. Međutim, i u lokalnom listu, gdje je objavljeno preko sto članaka, teme su bile pretežno vjerskog karaktera. Od Buturčevih knjiga najvrjednije su dvije župne monografije: „Stoljeća župe sv. Križa u Sisku“ i „Osam stoljeća župe Gore“.